Kinezi grade spornu autocestu, najveći crnogorski projekt od osamostaljenja

Hana Semanić

16. aprila 2019

Najnoviji film Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore, vrlo simboličnog naziva Put svile ili svilen gajtan, kritički analizira kineske kredite i pozajmnice Crnoj Gori i postavlja teška pitanja od kojih većina domaćih političara bježi glavom bez obzira. Jedno od njih je izgradnja autoputa na potezu Bar-Boljare koji bi mogao dovesti zemlju u jako kritičnu financijsku situaciju ako Crna Gora ne bude u stanju otplatiti dug u zadanom vremenskom roku. Drugi stručnjaci idu korak dalje i upozoravaju da je i bankrot zemlje jedan od najgorih, ali mogućih, scenarija.

 

Povezivanje primorskog lučkog grada Bara i naselja Boljara u Srbiji, na samoj granici s Crnom Gorom, crnogorski je dio buduće autoceste Beograd-Bar. Dio koji će ići kroz Crnu Goru najveća je crnogorska investicija od osamostaljenja 2006. godine koja će uključivati oko 165 km puta, 48 tunela i 107 mostova i vijadukta. Brojka od 809 miliona eura zajma za naciju koja broji nešto više od pola miliona ljudi čini se vrtoglavo visoka. Dva su ključna pitanja oko kojih se vodi polemika u zadnje vrijeme: da li Crnoj Gori treba ovako ambiciozan projekt s obzirom na veličinu zemlje i broj stanovnika, te hoće li cesta uopšte biti profitabilna kad i ako bude završena, imajući na umu dijelove koji idu gotovo neprohodnim planinskim terenom.

 

Prethodno spomenuti film i slične inicijative pokušavaju upozoriti širu javnost o rizicima koji dolaze s netransparentnim bilateralnim dogovorima s Narodnom Republikom Kinom nauštrb domaćeg stanovništva. Često se pravi paralela sa Šri Lankom koja je praktično uhvaćena u tzv. „zamku duga“ (eng. debt-trap ili debt-trap diplomacy) nakon što se je obavezala na atraktivne kineske pozajmnice za realizaciju ambicioznih infrastrukturnih projekata. Da li je kasno sad upozoravati i hoće li Crna Gora biti balkanska Šri Lanka, Džibuti ili Mongolija, ostaje da se vidi.

 

Očigledno je da će pojedinci imati koristi od ovakvih projekata. Blagoslov za ovaj i slične poduhvate dao je crnogorski političar s najdužim stažem koji traje od 1991. godine, trenutni predsjednik Milo Đukanović. Đukanović je još 2005. godine, za vrijeme postojanja Državne Zajednice Srbije i Crne Gore, bio jedan od najranijih zagovarača autoceste Bar-Boljare. Argumenti vlade su bili da će ovaj projekt donijeti ekonomski rast nerazvijenom sjeveru zemlje, da će poboljšati trgovinsku razmjenu sa Srbijom, te da će popraviti putnu infrastrukturu inače uskih i brdovitih crnogorskih cesta.

 

Cijela gradnja planirana je u četiri faze od kojih će prva, trasa duga 41 km koja se proteže brdovitim sjeverom zemlje, biti završena u maju ove godine. Preostale tri će biti teško izvodljive iz prostog razloga što država na sebe ne može preuzeti dodatne kredite. Kao rješenje problema vlada vidi opciju javno-privatnog partnerstva prema kojoj bi treća strana nastavila gradnju i upravljala autocestom pod tridesetgodišnjom koncesijom kako bi vratila preuzeti dug. Čini se da je Đukanović, inače poznat po (navodnim) korupcijskim skandalima, pogrešno procijenio političke poene koje mu je trebala donijeti razvikana autocesta.

 

Glavni financijer je kineska Exim banka, a izvođač radova „China Road and Bridge Corporation“, ogromna kineska kompanija u vlasništvu države, koja je u martu ove godine potpisala memorandum o razumijevanju na osnovu kojeg bi završila započeto. Dvije trećine radnika su Kinezi, a izvođač radova je isposlovao da sav uvezeni građevinski materijal i dodatna oprema budu oslobođeni carine i poreza na dodanu vrijednost.

 

Očekivano, stručnjaci upozoravaju da bi nova crnogorska zaduženja samo produbila postojeću, gotovo bezizlaznu, financijsku situaciju. Međunarodni monetarni fond savjetuje da zemlja odloži završetak gradnje autoceste do ulaska u Evropsku uniju (EU) kad stječe uslove za pristup strukturnim i investicijskim fondovima EU-a. Ali najraniji ulazak Crne Gore u EU se predviđa za 2025. ili izgledno i kasnije s obzirom na izazove s kojima se Unija trenutno suočava, ali i na reforme koje Crna Gora još uvijek mora provesti unutar svojih institucija.

 

Dvije studije izvodljivosti iz 2006. i 2012. pokazale su da autocesta Bar-Boljare neće biti financijski održiva s obzirom na nedovoljan broj prometnih vozila na toj ruti. Najprometnijim dijelom na potezu Podgorica-Bar prometovalo bi 6.000 vozila, a za dugoročnu isplativost procjenjuje se da bi taj broj trebao dosezati između 22.000 i 25.000 vozila dnevno. Prijedlog američke firme koja je radila jednu od dvije prethodno spomenute studije izvodljivosti je bio da se samo modernizuju postojeće prometnice, a nikako da se grade nove.

 

Kineskim izvođačima radova prethodila su dva konzorcija – jedan hrvatski, a potom grčko-izraelski – koji su se povukli jer nisu na vrijeme zadovoljili bankovne garancije. Ali Kinezi su bili spremni da pozajme 809 miliona eura koji bi pokrili 85% troškova prve dionice puta, uz kamatnu stopu od 2%, 20 godina otplate i šestogodišnji grejs period. Drugim riječima, Crnogorci su trenutno dužni oko 890 miliona eura s očekivanim početkom otplate duga 2021. godine. Ovo se možda ne čini velik zalogaj za jače ekonomije, ali ne i za malu Crnu Goru kojoj je turizam osnovna privredna grana.

 

Crnogorska javnost je duboko podijeljena po ovom pitanju. Stavovi uglavnom idu iz jedne krajnosti u drugu – od onih koji smatraju da će ovakvi potezi dovesti zemlju na rub bankrota do onih koji se kunu u uspješan i pravovremen završetak radova. Trenutni premijer Duško Marković izjavio je kako ne samo da će se radovi dovesti do kraja nego da će Crna Gora i dalje nastaviti saradnju s Kinom u područjima hidroenergije i turizma.

 

Pristup Crnoj Gori i Jadranskom moru, kao i ostalim zemljama bivše Jugoslavije koje nisu ostale imune na kineski utjecaj, polazna je tačka za Kinu čije su ambicije u Evropi puno veće od malog i politički nevažnog Zapadnog Balkana. Kroz svoju provjerenu platformu Mehanizma „16+1“, Kina užurbano hrli da se infiltrira u zemlje Centralne i Istočne Evrope.